Terapija risperidonom i vojni PTSP-ovci
Post-traumatski stresni poremećaj u ratnih veterana često je otporan liječenje, a ni antipsihotik risperidon mnogo ne pomaže.
Polovica pacijenata s post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) se ne oporavi, nego proživljava onesposobljavajuće i uznemiravajuće simptome kroničnog PTSP-a.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), lijekovi izbora za liječenje PTSP-a, slabije djeluju kod muškaraca i kod osoba s kroničnim PTSP-om.
Netipični antipsihotici se sve više koriste kao dodatni lijekovi za vojne PTSP-ovce čije bolest je otporna na SSRI-je, sudeći prema rezultatima nekolicine malih istraživanja od kojih su mnoga rađena na uzorku civilnog stanovništva.
U randomiziranom, kontroliranom, dvostruko slijepom istraživanju u trajanju od 6 mjeseci, provedenom u 23 izvanbolničke ustanove za veterane, istraživači su usporedili dodatnu terapiju risperidonom (ne više od 4 mg dnevno) s placebom kod 267 veterana s PTSP-om.
Sudionici nisu bili reagirali na najmanje dva SSRI-ja, a primali su psihosocijalne tretmane i tri psihotropna lijeka u prosjeku.
Skupine se nisu značajno razlikovale u smanjenju simptoma na kliničarskoj ljestvici PTSP-a (stopa remisije: risperidon: 5%, placebo: 4%) ili u sekundarnim ishodima (depresija, anksioznost ili kvaliteta života).
Post hoc analiza pokazala je značajne, ali klinički nebitne učinke terapije s dodatnim risperidonom na simptome ponovnog proživljavanja traumatskih događaja i pojačane pobuđenosti.
Risperidon je bio povezan s većim povećanjem tjelesne težine, pospanošću, umorom i pojačanom salivacijom u odnosu na placebo.
Nisu prijavljene nikakve ozbiljne nuspojave.
Dr. Peter Roy-Byrne, glavni urednik časopisa Journal Watch Psychiatry, komentirao je ovo istraživanje:
"Ova studija jasno pokazuje da dodatni risperidon ne koristi ratnim veteranima s kroničnim PTSP-om.
Rezultati ne opravdavaju rizik za metaboličke nuspojave.
Međutim, ograničena smanjenja pojačane pobuđenosti i ponovnog proživljavanja traumatskih događaja sugeriraju određenu korist kod nekolicine pacijenata.
Slabo osipanje ispitanika u studiji, niska varijabilnost, višestruka mjerenja i dugo trajanje studije pojačavaju valjanost ovih rezultata.
Neki bi mogli prigovoriti da su mnogi drugi lijekovi koje uzimaju ovi pacijenti mogli umanjiti učinak risperidona, ali takvi prigovori nisu klinički relevantni jer se risperidon vjerojatno uvijek propisuje u ovakvom kontekstu.
Rezultati se ne mogu generalizirati na druge atipične antipsihotike, na žene ili civile.
Uvodničar istraživanja savjetuje obraćanje veće pozornost na "vojnu kulturnu kompetenciju" za povećanje angažiranja veterana u liječenju, na fiziologiju borbe, na prijelaz veterana na civilni način života, te na razvoj modela integracije primarne i mentalne zdravstvene skrbi za rješavanje medicinskih komorbiditeta.
Izvor: časopis Journal Watch Psychiatry
Polovica pacijenata s post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) se ne oporavi, nego proživljava onesposobljavajuće i uznemiravajuće simptome kroničnog PTSP-a.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), lijekovi izbora za liječenje PTSP-a, slabije djeluju kod muškaraca i kod osoba s kroničnim PTSP-om.
Netipični antipsihotici se sve više koriste kao dodatni lijekovi za vojne PTSP-ovce čije bolest je otporna na SSRI-je, sudeći prema rezultatima nekolicine malih istraživanja od kojih su mnoga rađena na uzorku civilnog stanovništva.
U randomiziranom, kontroliranom, dvostruko slijepom istraživanju u trajanju od 6 mjeseci, provedenom u 23 izvanbolničke ustanove za veterane, istraživači su usporedili dodatnu terapiju risperidonom (ne više od 4 mg dnevno) s placebom kod 267 veterana s PTSP-om.
Sudionici nisu bili reagirali na najmanje dva SSRI-ja, a primali su psihosocijalne tretmane i tri psihotropna lijeka u prosjeku.
Skupine se nisu značajno razlikovale u smanjenju simptoma na kliničarskoj ljestvici PTSP-a (stopa remisije: risperidon: 5%, placebo: 4%) ili u sekundarnim ishodima (depresija, anksioznost ili kvaliteta života).
Post hoc analiza pokazala je značajne, ali klinički nebitne učinke terapije s dodatnim risperidonom na simptome ponovnog proživljavanja traumatskih događaja i pojačane pobuđenosti.
Risperidon je bio povezan s većim povećanjem tjelesne težine, pospanošću, umorom i pojačanom salivacijom u odnosu na placebo.
Nisu prijavljene nikakve ozbiljne nuspojave.
Dr. Peter Roy-Byrne, glavni urednik časopisa Journal Watch Psychiatry, komentirao je ovo istraživanje:
"Ova studija jasno pokazuje da dodatni risperidon ne koristi ratnim veteranima s kroničnim PTSP-om.
Rezultati ne opravdavaju rizik za metaboličke nuspojave.
Međutim, ograničena smanjenja pojačane pobuđenosti i ponovnog proživljavanja traumatskih događaja sugeriraju određenu korist kod nekolicine pacijenata.
Slabo osipanje ispitanika u studiji, niska varijabilnost, višestruka mjerenja i dugo trajanje studije pojačavaju valjanost ovih rezultata.
Neki bi mogli prigovoriti da su mnogi drugi lijekovi koje uzimaju ovi pacijenti mogli umanjiti učinak risperidona, ali takvi prigovori nisu klinički relevantni jer se risperidon vjerojatno uvijek propisuje u ovakvom kontekstu.
Rezultati se ne mogu generalizirati na druge atipične antipsihotike, na žene ili civile.
Uvodničar istraživanja savjetuje obraćanje veće pozornost na "vojnu kulturnu kompetenciju" za povećanje angažiranja veterana u liječenju, na fiziologiju borbe, na prijelaz veterana na civilni način života, te na razvoj modela integracije primarne i mentalne zdravstvene skrbi za rješavanje medicinskih komorbiditeta.
Izvor: časopis Journal Watch Psychiatry
