Smanjuju li voće i povrće rizik za rak debelog crijeva?
Slaba obrnuta povezanost uočena je između rizika za dobivanje raka debelog crijeva i konzumiranja voća i povrća.
Najveće smanjenje rizika uočeno je kada se unos voća i povrća povećao s niskih razina.
Upute pacijentima koje se odnose na prehranu i rak debelog crijeva često uključuju smanjenje konzumacije masti - posebno masti životinjskog porijekla - i povećanje konzumiranja namirnicabogatih vlaknima, voća, povrća te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masnoće.
Međutim, povećan unos cjelovitih žitarica nije se pokazao učinkovitim u smanjenju recidiva adenoma, a epidemiološki podatci o utjecaju konzumiranja voća i povrća su raznoliki.
Istraživači su proveli meta-analizu 19 kohortnih studija istražujući povezanost između konzumiranja voća i povrća i rizika za dobivanje raka debelog crijeva.
Svih 19 studija bilo je uključeno u usporedbu između najviših i najnižih razina konzumiranja.
15 studija je bilo uključeno u analizu reakcije prema količini konzumiranog voća i povrća.
Pet studija provedeno je u Europi, 10 u SAD-u te 4 u Aziji.
Relativni rizik za rak debelog crijeva s najvišim u odnosu na najniži unos iznosio je 0.92 (95% interval pouzdanosti, 0.86-0.99) za voće i povrće te 0.90 (95% interval pouzdanosti, 0.83-0.98) samo za voće.
Za voće, analiza reakcije na određeni unos sugerirala je nelinearnu povezanost, s najvećim smanjenjem rizika kada se nizak unos povećao na oko 100 g dnevno.
Visoki unos povrća također je pružio značajnu zaštitu (smanjenje rizika 0.91; 95% interval pouzdanosti, 0.86-0.96).
Poboljšanja su bila ograničena na rak debelog crijeva, a smanjenje rizika bilo je nelinearno, s najvećim smanjenjem rizika kada se nizak unos povećao na oko 100 g dnevno.
Dr. Douglas K. Rex, suradnički urednik časopisa Journal Watch Gastroenterology, komentirao je dobivene rezultate:
"Gastroenterolozi često dobivaju upite o lijekovima, dodatcima prehrani i čimbenicima načina života ili prehrambenih navika koji mogu smanjiti rizik za rak debelog crijeva.
S ovim pitanja najčešće se susrećem kada se radi o oporavku pacijenata nakon kolonoskopije.
Redovito korištenje acetilsalicilne kiseline i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova pruža najjasniju i najveću korist, ali također donosi rizik od krvarenja.
Dodatci kalcija čine se korisnima, s nešto povećanim rizikom od bubrežnog kamenca.
Dodatci folne kiseline pružaju skromna poboljšanja uz zanemarivi rizik, osobito kod pacijenata koji su već prošli fazu probira kolonoskopijom.
Promjene načina života - uključujući normalizaciju tjelesne težine, redovito vježbanje i prestanak pušenja - mogu se snažno preporučiti.
Povećani unos voća i povrća može pružiti neke koristi, a nova stvar koju je ova studija pokazala jest da je najveće poboljšanje vidljivo kod osoba s dotadašnjim vrlo niskim unosom voća i povrća.
Naravno, konzumiranje više voća i povrća može donijeti i druga poboljšanja što se tiče zdravlja.
Izvor: Journal Watch Gastroenterology
Najveće smanjenje rizika uočeno je kada se unos voća i povrća povećao s niskih razina.
Upute pacijentima koje se odnose na prehranu i rak debelog crijeva često uključuju smanjenje konzumacije masti - posebno masti životinjskog porijekla - i povećanje konzumiranja namirnicabogatih vlaknima, voća, povrća te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masnoće.
Međutim, povećan unos cjelovitih žitarica nije se pokazao učinkovitim u smanjenju recidiva adenoma, a epidemiološki podatci o utjecaju konzumiranja voća i povrća su raznoliki.
Istraživači su proveli meta-analizu 19 kohortnih studija istražujući povezanost između konzumiranja voća i povrća i rizika za dobivanje raka debelog crijeva.
Svih 19 studija bilo je uključeno u usporedbu između najviših i najnižih razina konzumiranja.
15 studija je bilo uključeno u analizu reakcije prema količini konzumiranog voća i povrća.
Pet studija provedeno je u Europi, 10 u SAD-u te 4 u Aziji.
Relativni rizik za rak debelog crijeva s najvišim u odnosu na najniži unos iznosio je 0.92 (95% interval pouzdanosti, 0.86-0.99) za voće i povrće te 0.90 (95% interval pouzdanosti, 0.83-0.98) samo za voće.
Za voće, analiza reakcije na određeni unos sugerirala je nelinearnu povezanost, s najvećim smanjenjem rizika kada se nizak unos povećao na oko 100 g dnevno.
Visoki unos povrća također je pružio značajnu zaštitu (smanjenje rizika 0.91; 95% interval pouzdanosti, 0.86-0.96).
Poboljšanja su bila ograničena na rak debelog crijeva, a smanjenje rizika bilo je nelinearno, s najvećim smanjenjem rizika kada se nizak unos povećao na oko 100 g dnevno.
Dr. Douglas K. Rex, suradnički urednik časopisa Journal Watch Gastroenterology, komentirao je dobivene rezultate:
"Gastroenterolozi često dobivaju upite o lijekovima, dodatcima prehrani i čimbenicima načina života ili prehrambenih navika koji mogu smanjiti rizik za rak debelog crijeva.
S ovim pitanja najčešće se susrećem kada se radi o oporavku pacijenata nakon kolonoskopije.
Redovito korištenje acetilsalicilne kiseline i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova pruža najjasniju i najveću korist, ali također donosi rizik od krvarenja.
Dodatci kalcija čine se korisnima, s nešto povećanim rizikom od bubrežnog kamenca.
Dodatci folne kiseline pružaju skromna poboljšanja uz zanemarivi rizik, osobito kod pacijenata koji su već prošli fazu probira kolonoskopijom.
Promjene načina života - uključujući normalizaciju tjelesne težine, redovito vježbanje i prestanak pušenja - mogu se snažno preporučiti.
Povećani unos voća i povrća može pružiti neke koristi, a nova stvar koju je ova studija pokazala jest da je najveće poboljšanje vidljivo kod osoba s dotadašnjim vrlo niskim unosom voća i povrća.
Naravno, konzumiranje više voća i povrća može donijeti i druga poboljšanja što se tiče zdravlja.
Izvor: Journal Watch Gastroenterology
