Rizik za PE povećava se nakon hospitalizacije zbog autoimune bolesti
Povećan rizik od plućne embolije nakon hospitalizacije zbog autoimune bolesti bio je ustrajan između 5 i 10 godina.
Upala predisponira pacijente za trombozu, a nekoliko specifičnih autoimunih bolesti (npr. upalne bolesti crijeva, reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus) povezano je s povišenim rizikom za vensku tromboemboliju.
Švedski istraživači koristili su iscrpne nacionalne bolničke baze podataka kako bi identificirali 535.000 pacijenata hospitaliziranih zbog bilo koje od 33 autoimune bolesti i 306.000 pacijenata hospitaliziranih zbog plućne embolije (PE) između 1964. i 2008. godine.
Od tih pacijenata, 15.600 bez venske tromboembolije u anamnezi koji su bili hospitalizirani zbog autoimunih bolesti imali su PE ili tijekom prve ili prilikom naknadnih hospitalizacija.
Rizik za PE bio je značajno povišen tijekom prve godine nakon hospitalizacije kod svake od 33 autoimune bolesti, s ukupnim standardiziranim omjerom incidencije od 6.38 i standardiziranim omjerima incidencije iznad 10 za imunološku trombocitopeničnu purpuru, poliarteritis nodozu, polimiozitis/dermatomiozitis, sistemski eritemski lupus, ulcerozni kolitis te nekoliko neuobičajenijih bolesti.
Ukupni standardizirani omjer incidencije smanjio se na 1.53 nakon 1 do 5 godina, ali je još uvijek bio znatno povišen (1.04) više od 10 godina nakon početne hospitalizacije.
Dr. Bruce Soloway, suradnički urednik časopisa "Journal Watch General Medicine",komentirao je rezultate ovog istraživanja:
"Ovaj ogromni skup podataka ne pruža mnogo detalja o događajima izvan hospitalizacije, drugim čimbenicima rizika i liječenju.
Ipak, autori uvjerljivo tvrde kako autoimune bolesti treba promatrati kao hiperkoagulabilne i kao upalne poremećaje.
Buduća istraživanja mogla bi ispitati odgovarajuće korištenje profilakse venske tromboembolije za vrijeme i nakon hospitalizacije zbog ovih stanja".
Izvor: Journal Watch General Medicine
Upala predisponira pacijente za trombozu, a nekoliko specifičnih autoimunih bolesti (npr. upalne bolesti crijeva, reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus) povezano je s povišenim rizikom za vensku tromboemboliju.
Švedski istraživači koristili su iscrpne nacionalne bolničke baze podataka kako bi identificirali 535.000 pacijenata hospitaliziranih zbog bilo koje od 33 autoimune bolesti i 306.000 pacijenata hospitaliziranih zbog plućne embolije (PE) između 1964. i 2008. godine.
Od tih pacijenata, 15.600 bez venske tromboembolije u anamnezi koji su bili hospitalizirani zbog autoimunih bolesti imali su PE ili tijekom prve ili prilikom naknadnih hospitalizacija.
Rizik za PE bio je značajno povišen tijekom prve godine nakon hospitalizacije kod svake od 33 autoimune bolesti, s ukupnim standardiziranim omjerom incidencije od 6.38 i standardiziranim omjerima incidencije iznad 10 za imunološku trombocitopeničnu purpuru, poliarteritis nodozu, polimiozitis/dermatomiozitis, sistemski eritemski lupus, ulcerozni kolitis te nekoliko neuobičajenijih bolesti.
Ukupni standardizirani omjer incidencije smanjio se na 1.53 nakon 1 do 5 godina, ali je još uvijek bio znatno povišen (1.04) više od 10 godina nakon početne hospitalizacije.
Dr. Bruce Soloway, suradnički urednik časopisa "Journal Watch General Medicine",komentirao je rezultate ovog istraživanja:
"Ovaj ogromni skup podataka ne pruža mnogo detalja o događajima izvan hospitalizacije, drugim čimbenicima rizika i liječenju.
Ipak, autori uvjerljivo tvrde kako autoimune bolesti treba promatrati kao hiperkoagulabilne i kao upalne poremećaje.
Buduća istraživanja mogla bi ispitati odgovarajuće korištenje profilakse venske tromboembolije za vrijeme i nakon hospitalizacije zbog ovih stanja".
Izvor: Journal Watch General Medicine
