Rizici lijecenja IPP-ima
Američki znanstvenici proveli su farmakoepidemiološku kohortnu studiju, provodeći sekundarnu analizu podataka prospektivno prikupljenih iz 101.796 otpusnih listova iz medicinskog centra tercijarne skrbi tijekom petogodišnjeg razdoblja.
Primarno ih je zanimala terapija supresijom lučenja želučane kiseline, svrstana prema stupnju intenzivnosti primljene terapije – terapija bez supresije lučenja kiseline, terapija antagonistom histamin2-receptora (H2RA), terapija inhibitorom protonske pumpe (IPP) jednom na dan, i terapija IPP-om češće nego jednom na dan.Rezultati studije pokazali su da se s povećavanjem stupnja suzbijanja lučenja kiseline povećava rizik od bolničkih infekcija s Clostridium difficile, i to s 0,3% u pacijenata koji ne primaju terapiju supresije kiseline na 0,6% u pacijenata s H2RA terapijom, 0,9% u pacijenata s terapijom IPP jednom na dan, te na 1,4% u pacijenata s terapijom IPP-om češćom od jednom na dan.
Nakon prilagodbe za starosnu dob pacijenta, komorbidna stanja, antibiotike i bodovni sustav za prijemljivost supresijske terapije, uočena veza je ostala nepromijenjena.
Autori istraživanja zaključuju: "Povećanje razine farmakološkog suzbijanja kiseline povezano je s povećanjem rizika za dobivanje bolničke infekcije s Clostridium difficile.
Ovaj dokaz učinka ovisnog o dozi pruža daljnju potporu za potencijalnu uzročnu vezu jatrogene supresije lučenja kiseline u razvoju bolničke infekcije s Clostridium difficile".
Osim ovog istraživanja provedena je i retrospektivna kohortna studija američkih autora koji su koristili podatke administrativne baze podataka Sustava za zdravstvenu zaštitu veterana u Novoj Engleskoj, SAD, od 2003. do rujna 2008.
Oni su identificirali 1.166 bolničkih i ambulantnih pacijenata s Clostridium difficile infekcijama (CDI), koji su liječeni metronidazolom ili vankomicinom, od kojih je 527 (45,2%) dobilo IPP per os u roku od 14 dana od dijagnoze, a 639 (54,8%) nije.
Odredili su omjer rizika (HR) za rekurentne CDI, definiran pozitivnim nalazom na toksin u 15 do 90 dana nakon pojave CDI.
Autori su utvrdili da je rekurentna CDI bila češća kod pacijenata koji su bili izloženi IPP-u nego kod onih koji nisu bili izloženi (25,2% naprema 18,5%).
Coxovim statističkim metodama ustanovili su da je prilagođeni HR rekurentne CDI bio veći u pacijenata izloženih IPP-u za vrijeme liječenja (1.42, značajno).
Rizici među izloženim pacijentima bili su najveći među onima starijim od 80 godina (HR 1.86) i među onima koji su primali antibiotike koji nisu ciljali Clostridium difficile za vrijeme studijskog praćenja pacijenata (HR 1.71).
Autori su zaključili da je korištenje IPP-a za vrijeme liječenja CDI bilo povezano s 42% većim rizikom za ponavljanje infekcije.
Ovi nalazi traže dodatna istraživanja kako bi se ispitala ova veza i pažljivo razmatralo indikacije za prepisivanje IPP-a za vrijeme liječenja CDI-a.
IPP i osteoporoza
Osim ovih dvaju istraživanja američki znanstvenici istraživali su povezanost upotrebe IPP-a saosteoporozom koristeći podatke opservacijske studije i kliničkih ispitivanja Ženske zdravstvene inicijative (engleska skraćenica WHI).
Ova prospektivna kohortna analiza obuhvatila je 161.806 žena u postmenopauzi, starosne dobi od 50 do 79 godina, bez frakture kuka u anamnezi.
Prosječno trajanje praćenja pacijentica bilo je 7,8 godina. Analize su obavljene za 130.487 pacijentica s potpunim podacima.
Informacija o lijekovima uzeta je direktno iz pakiranja lijeka tijekom osobnog intervjua s pacijenticama na početku i tri godine nakon početka praćenja.U ukupno popraćenih 1.005.126 osoba-godina (eng. person-years), zabilježeno je 1.500 lomova kuka, 4.881 fraktura podlaktice ili ručnog zgloba, 2.315 kliničkih prijeloma kralježnice, od ukupno 21.247 lomova kostiju.
Multivarijantno prilagođeni omjeri rizika (eng. hazard ratio, HR) za trenutnu upotrebu IPP-a bili su 1.00 za prijelom kuka, 1.47 (značajno) za klinički prijelom kralježnice, 1.26 (značajno) za prijelom podlaktice ili ručnog zgloba i 1.25 (značajno) za ukupne lomove.
Mjerenja gustoće koštane mase (engleska skraćenica BMD) nisu varirala između korisnika i nekorisnika IPP-a na početku praćenja.
Korištenje IPP-a bilo je povezano samo s graničnim učinkom na 3-godišnju promjenu BMD-a kuka (p=0.05), ali ne i drugih lokacija.Autori istraživanja zaključuju: "Primjena IPP-a nije bila povezana s lomovima kuka, ali je donekle povezana s kliničkim lomovima kralježnice, podlaktice ili ručnog zgloba, i ukupnim prijelomima".
Izvor: Wonca - Svjetska organizacija obiteljskih liječnika
Primarno ih je zanimala terapija supresijom lučenja želučane kiseline, svrstana prema stupnju intenzivnosti primljene terapije – terapija bez supresije lučenja kiseline, terapija antagonistom histamin2-receptora (H2RA), terapija inhibitorom protonske pumpe (IPP) jednom na dan, i terapija IPP-om češće nego jednom na dan.Rezultati studije pokazali su da se s povećavanjem stupnja suzbijanja lučenja kiseline povećava rizik od bolničkih infekcija s Clostridium difficile, i to s 0,3% u pacijenata koji ne primaju terapiju supresije kiseline na 0,6% u pacijenata s H2RA terapijom, 0,9% u pacijenata s terapijom IPP jednom na dan, te na 1,4% u pacijenata s terapijom IPP-om češćom od jednom na dan.
Nakon prilagodbe za starosnu dob pacijenta, komorbidna stanja, antibiotike i bodovni sustav za prijemljivost supresijske terapije, uočena veza je ostala nepromijenjena.
Autori istraživanja zaključuju: "Povećanje razine farmakološkog suzbijanja kiseline povezano je s povećanjem rizika za dobivanje bolničke infekcije s Clostridium difficile.
Ovaj dokaz učinka ovisnog o dozi pruža daljnju potporu za potencijalnu uzročnu vezu jatrogene supresije lučenja kiseline u razvoju bolničke infekcije s Clostridium difficile".
Osim ovog istraživanja provedena je i retrospektivna kohortna studija američkih autora koji su koristili podatke administrativne baze podataka Sustava za zdravstvenu zaštitu veterana u Novoj Engleskoj, SAD, od 2003. do rujna 2008.
Oni su identificirali 1.166 bolničkih i ambulantnih pacijenata s Clostridium difficile infekcijama (CDI), koji su liječeni metronidazolom ili vankomicinom, od kojih je 527 (45,2%) dobilo IPP per os u roku od 14 dana od dijagnoze, a 639 (54,8%) nije.
Odredili su omjer rizika (HR) za rekurentne CDI, definiran pozitivnim nalazom na toksin u 15 do 90 dana nakon pojave CDI.
Autori su utvrdili da je rekurentna CDI bila češća kod pacijenata koji su bili izloženi IPP-u nego kod onih koji nisu bili izloženi (25,2% naprema 18,5%).
Coxovim statističkim metodama ustanovili su da je prilagođeni HR rekurentne CDI bio veći u pacijenata izloženih IPP-u za vrijeme liječenja (1.42, značajno).
Rizici među izloženim pacijentima bili su najveći među onima starijim od 80 godina (HR 1.86) i među onima koji su primali antibiotike koji nisu ciljali Clostridium difficile za vrijeme studijskog praćenja pacijenata (HR 1.71).
Autori su zaključili da je korištenje IPP-a za vrijeme liječenja CDI bilo povezano s 42% većim rizikom za ponavljanje infekcije.
Ovi nalazi traže dodatna istraživanja kako bi se ispitala ova veza i pažljivo razmatralo indikacije za prepisivanje IPP-a za vrijeme liječenja CDI-a.
IPP i osteoporoza
Osim ovih dvaju istraživanja američki znanstvenici istraživali su povezanost upotrebe IPP-a saosteoporozom koristeći podatke opservacijske studije i kliničkih ispitivanja Ženske zdravstvene inicijative (engleska skraćenica WHI).
Ova prospektivna kohortna analiza obuhvatila je 161.806 žena u postmenopauzi, starosne dobi od 50 do 79 godina, bez frakture kuka u anamnezi.
Prosječno trajanje praćenja pacijentica bilo je 7,8 godina. Analize su obavljene za 130.487 pacijentica s potpunim podacima.
Informacija o lijekovima uzeta je direktno iz pakiranja lijeka tijekom osobnog intervjua s pacijenticama na početku i tri godine nakon početka praćenja.U ukupno popraćenih 1.005.126 osoba-godina (eng. person-years), zabilježeno je 1.500 lomova kuka, 4.881 fraktura podlaktice ili ručnog zgloba, 2.315 kliničkih prijeloma kralježnice, od ukupno 21.247 lomova kostiju.
Multivarijantno prilagođeni omjeri rizika (eng. hazard ratio, HR) za trenutnu upotrebu IPP-a bili su 1.00 za prijelom kuka, 1.47 (značajno) za klinički prijelom kralježnice, 1.26 (značajno) za prijelom podlaktice ili ručnog zgloba i 1.25 (značajno) za ukupne lomove.
Mjerenja gustoće koštane mase (engleska skraćenica BMD) nisu varirala između korisnika i nekorisnika IPP-a na početku praćenja.
Korištenje IPP-a bilo je povezano samo s graničnim učinkom na 3-godišnju promjenu BMD-a kuka (p=0.05), ali ne i drugih lokacija.Autori istraživanja zaključuju: "Primjena IPP-a nije bila povezana s lomovima kuka, ali je donekle povezana s kliničkim lomovima kralježnice, podlaktice ili ručnog zgloba, i ukupnim prijelomima".
Izvor: Wonca - Svjetska organizacija obiteljskih liječnika
