Psihoterapija SIC-a putem interneta
Bihevioralna terapija putem Interneta mogla bi biti korisna za ublažavanje simptoma kod nekih pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva (SIC, engl. Irritable Bowel Syndrome, IBS), sugerira novo istraživanje.
Osim u istraživanjima, terapija putem Interneta još uvijek nije dostupna.
No, istraživači kažu da su rezultati ovog istraživanja korak u pravom smjeru prema većoj dostupnosti kognitivne bihevioralne terapije za pacijente sa SIC-om.
Kognitivna bihevioralna terapija nastoji usmjeriti pozornost na nezdrave obrasce razmišljanja i ponašanja koji pridonose različitim zdravstvenim problemima.
Anksioznost i loše strategije nošenja s SIC-om, poput izbjegavanja izlazaka zbog simptoma, vjerojatno čine SIC gorim za mnoge pacijente.
Istraživanja su pokazala da kognitivno-bihevioralna terapija može olakšati simptome SIC-a barem kod nekih pacijenata.
Međutim, mnogi pacijenti ne žive u blizini terapeuta, mnogima je vrijeme koje terapija zahtijeva predugačko ili im je cijena terapije previsoka.
U novom istraživanju, objavljenom u časopisu American Journal of Gastroenterology na internetu, švedski istraživači testirali su program na webu koji su sami razvili.
Nasumično su izabrali 195 odraslih pacijenata sa SIC-om za kognitivnu bihevioralnu terapiju ili program upravljanja stresom, koji su oboje pruženi putem interneta tijekom 10 tjedana.
Pacijenti u obje skupine čitali su tekstove za samopomoć i izmjenjivali poruke s "internetskim terapeutom".
Na kraju 10 tjedana, većina pacijenata u obje skupine imala je "odgovarajuće olakšanje" bolova i neugode povezanih s SIC-om.
No, šest mjeseci kasnije, kognitivno-bihevioralna skupina je pokazala puno bolje rezultate: 65% ih je još uvijek držalo da su njihovi simptomi pod kontrolom, u odnosu na 44% pacijenata u skupini s programom za upravljanje stresom.
Rezultati upućuju na to da "psiholog može savjetovati pacijente putem interneta i da ga oni ne moraju redovito posjećivati uživo", izjavio je voditelj istraživanja g. Brjann Ljotsson, s Karolinska Instituta u Stockholmu.
Istraživanje je "korak u pravom smjeru" prema većoj dostupnosti kognitivne bihevioralne terapije, rekao je dr. Jeffrey M. Lackner sa State University of New York u Buffalu, koji nije bio uključen u istraživanje.
U svom istraživanju, dr. Lackner je otkrio da i tradicionalno savjetovanje licem u lice i terapija koja se uglavnom temelji na materijalima za samopomoć koji se čitaju kod kuće, mogu pomoći nekim pacijentima sa SIC-om.
Međutim, postoje različiti oblici kognitivne bihevioralne terapije, i "mi zapravo ne znamo je li neki od tih oblika bolji za terapiju SIC-a u odnosu na ostale", rekao je dr. Lackner.
Terapija koja je korištena u ovom istraživanju temelji se na ideji da pacijenti sa SIC-om često osjećaju strah od razvijanja simptoma, te stoga izbjegavaju neke stvari, kao što je određena hrana ili fizička aktivnost za koje misle da bi mogli uzrokovati simptome.
Ali i sama ta anksioznost može dovesti do simptoma.
Ljotssonov tim istraživača savjetovao je pacijentima postupno izlaganje stvarima za koje su se bojali da bi mogli uzrokovati simptome, a isto tako ih je učio tehnikama samopomoći koje bi im trebale olakšati nositi se sa svojim emocionalnim reakcijama na simptome.
"Izlažući se simptomima SIC-a, pacijenti ih se počinju manje bojati, te se prekida začarani krug između straha i simptoma", izjavio je g. Ljotsson.
No, tu su i drugi pristupi, uključujući terapije koje uključuju upravljanje stresom i vježbe opuštanja.
G. Ljotsson je rekao kako rezultati istraživanja pokazuju da postupno izlaganje pruža bolje rezultate.
Međutim, priznaje g. Ljotsson, različiti pacijenti mogu reagirati pozitivno na druge pristupe.
Što se tiče terapije putem Interneta, ona također može pomoći nekim pacijentima, a nekima ne.
Stariji pacijenti koji se ne snalaze dobro s računalima, primjerice, mogli bi imati slabije rezultate, rekao je dr. Lackner.
Ograničenje ovog istraživanja, dodao je dr. Lackner, predstavlja činjenica da su se svi sudionici istraživanja uključili na vlastitu inicijativu.
Stoga su mogli biti posebno su motivirani, te njihove stope uspjeha ne moraju nužno predstavljati ono što bi se dogodilo u stvarnosti.
Izvor: časopis American Journal of Gastroenterology
Osim u istraživanjima, terapija putem Interneta još uvijek nije dostupna.
No, istraživači kažu da su rezultati ovog istraživanja korak u pravom smjeru prema većoj dostupnosti kognitivne bihevioralne terapije za pacijente sa SIC-om.
Kognitivna bihevioralna terapija nastoji usmjeriti pozornost na nezdrave obrasce razmišljanja i ponašanja koji pridonose različitim zdravstvenim problemima.
Anksioznost i loše strategije nošenja s SIC-om, poput izbjegavanja izlazaka zbog simptoma, vjerojatno čine SIC gorim za mnoge pacijente.
Istraživanja su pokazala da kognitivno-bihevioralna terapija može olakšati simptome SIC-a barem kod nekih pacijenata.
Međutim, mnogi pacijenti ne žive u blizini terapeuta, mnogima je vrijeme koje terapija zahtijeva predugačko ili im je cijena terapije previsoka.
U novom istraživanju, objavljenom u časopisu American Journal of Gastroenterology na internetu, švedski istraživači testirali su program na webu koji su sami razvili.
Nasumično su izabrali 195 odraslih pacijenata sa SIC-om za kognitivnu bihevioralnu terapiju ili program upravljanja stresom, koji su oboje pruženi putem interneta tijekom 10 tjedana.
Pacijenti u obje skupine čitali su tekstove za samopomoć i izmjenjivali poruke s "internetskim terapeutom".
Na kraju 10 tjedana, većina pacijenata u obje skupine imala je "odgovarajuće olakšanje" bolova i neugode povezanih s SIC-om.
No, šest mjeseci kasnije, kognitivno-bihevioralna skupina je pokazala puno bolje rezultate: 65% ih je još uvijek držalo da su njihovi simptomi pod kontrolom, u odnosu na 44% pacijenata u skupini s programom za upravljanje stresom.
Rezultati upućuju na to da "psiholog može savjetovati pacijente putem interneta i da ga oni ne moraju redovito posjećivati uživo", izjavio je voditelj istraživanja g. Brjann Ljotsson, s Karolinska Instituta u Stockholmu.
Istraživanje je "korak u pravom smjeru" prema većoj dostupnosti kognitivne bihevioralne terapije, rekao je dr. Jeffrey M. Lackner sa State University of New York u Buffalu, koji nije bio uključen u istraživanje.
U svom istraživanju, dr. Lackner je otkrio da i tradicionalno savjetovanje licem u lice i terapija koja se uglavnom temelji na materijalima za samopomoć koji se čitaju kod kuće, mogu pomoći nekim pacijentima sa SIC-om.
Međutim, postoje različiti oblici kognitivne bihevioralne terapije, i "mi zapravo ne znamo je li neki od tih oblika bolji za terapiju SIC-a u odnosu na ostale", rekao je dr. Lackner.
Terapija koja je korištena u ovom istraživanju temelji se na ideji da pacijenti sa SIC-om često osjećaju strah od razvijanja simptoma, te stoga izbjegavaju neke stvari, kao što je određena hrana ili fizička aktivnost za koje misle da bi mogli uzrokovati simptome.
Ali i sama ta anksioznost može dovesti do simptoma.
Ljotssonov tim istraživača savjetovao je pacijentima postupno izlaganje stvarima za koje su se bojali da bi mogli uzrokovati simptome, a isto tako ih je učio tehnikama samopomoći koje bi im trebale olakšati nositi se sa svojim emocionalnim reakcijama na simptome.
"Izlažući se simptomima SIC-a, pacijenti ih se počinju manje bojati, te se prekida začarani krug između straha i simptoma", izjavio je g. Ljotsson.
No, tu su i drugi pristupi, uključujući terapije koje uključuju upravljanje stresom i vježbe opuštanja.
G. Ljotsson je rekao kako rezultati istraživanja pokazuju da postupno izlaganje pruža bolje rezultate.
Međutim, priznaje g. Ljotsson, različiti pacijenti mogu reagirati pozitivno na druge pristupe.
Što se tiče terapije putem Interneta, ona također može pomoći nekim pacijentima, a nekima ne.
Stariji pacijenti koji se ne snalaze dobro s računalima, primjerice, mogli bi imati slabije rezultate, rekao je dr. Lackner.
Ograničenje ovog istraživanja, dodao je dr. Lackner, predstavlja činjenica da su se svi sudionici istraživanja uključili na vlastitu inicijativu.
Stoga su mogli biti posebno su motivirani, te njihove stope uspjeha ne moraju nužno predstavljati ono što bi se dogodilo u stvarnosti.
Izvor: časopis American Journal of Gastroenterology
