Prepoznavanje simptoma depresije
Prema rezultatima studije objavljene 15. svibnja u online izdanju časopisa Journal of General Internal Medicine, liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti trebali bi znati prepoznati nejasno definirane zdravstvene probleme od strane pacijenata i različite druge simptome kao naznaku njihove depresije i intervenirati na odgovarajući način."Nepravovremeno dijagnosticiranje i liječenje depresije događa se iz razloga koji se mogu pripisati i samim pacijentima ali i liječnicima", pišu dr. Ronald M. Epstein i njegovi kolege iz Medicinskog Centra Sveučilišta u Rochesteru, u američkoj saveznoj državi New York".
Svjesnost pacijenata o vlastitim simptomima depresije varira kao i sposobnost da svojim liječnicima izraze zabrinutost zbog tih simptoma".Cilj ovog istraživanja bio je opisati osobna iskustva pacijenata prije i tijekom posjeta liječniku, kako bi se poboljšalo prepoznavanje i liječenje depresije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Istraživači su proveli kvalitativnu analizu podataka dobivenih od 116 osoba starosne dobi između 25 i 64 godine, s vlastitim ili indirektnim (preko rodbine ili bliskih prijatelja) iskustvom depresije, koji su bili uključeni u fokusne skupine u Rochesteru (New York), Austinu (Texas) i Sacramentu (Kalifornija).
48% ispitanika imalo je osobno iskustvo depresije, a 40% ih je uz osobno iskustvo imalo i člana obitelji ili prijatelja s depresijom.Sociodemografska raznolikost osigurana je pomoću strategija angažiranja susjedstva. Stopa odziva bila je 79%.
Multidisciplinarni tim osmislio je pitanja za ispitanike i usavršio ih kroz 3 pilotne fokusne skupine ispitujući "proživljena iskustva depresije" kod sudionika, njihova uvjerenja povezana s depresijom, utjecaj njihovih supružnika, te čimbenike koji su ih nagnali da potraže liječničku pomoć ili koji su ih od toga odvraćali.
U 12 fokusnih skupina, stratificiranih prema spolu i prihodima, istraživači su za kvalitativno analiziranje snimljenih zvučnih zapisa koristili metode kodiranja i uređivanja.Traženju liječničke pomoći zbog depresije prethodile su 3 faze: "spoznaja", "opisivanje problema" i "objašnjavanje uzroka".
Spoznaja, prepoznavanje kako nešto nije u redu, bilo je pod utjecajem pacijentove osobnosti i društvenih stavova.
Opisivanje problema bilo je pod utjecajem kolokvijalne upotrebe riječi "depresija", stigmi i nepodudaranja između osobnog iskustva depresije i njenih uskih kliničkih konceptualizacija.
Objašnjavanje uzroka je bilo pod utjecajem medija, procesa socijalizacije i društvenih odnosa."Fizičko-medicinska objašnjenja uzroka mogu izgledati kao da podupiru traženje liječničke pomoći, ali zapravo mogu imati i negativne posljedice", pišu autori studije.
"Druga objašnjenja (karakterološka, situacijska) su uobičajena i mogu služiti za pojačavanje ili smanjivanje pacijentova okrivljavanja sebe ili drugih.
Kako bi poboljšali prepoznavanje depresije, liječnici primarne zdravstvene zaštite trebaju obratiti pozornost na pacijentovo nejasno definiranje svojih zdravstvenih problema i heterogene simptome, pomoći mu opisati problem, te promicati objašnjenja koja se podudaraju s njegovim stvarnim iskustvima".Ograničenja ove studije uključuju selekcijsku pristranost, oslanjanje na pacijentovu tvrdnju o dijagnosticiranoj depresiji i nemogućnosti fokusnih skupina da prilikom istraživanja provedu i pojedinačne intervjue."Liječnici, obitelj, prijatelji i mediji mogu potaknuti ljude sa simptomima depresije da potraže pomoć pomažući im u pronalaženju riječi kojima bi opisali svoja iskustva i prenijeli ih svom liječniku", zaključuju autori studije. Liječnici bi također trebali zadržati višedimenzionalni pogled na depresiju, ne oslanjati se samo na uobičajene simptome, te uvjeriti pacijente da se depresija može izliječiti.
Izvor: Journal of General Internal Medicine
Svjesnost pacijenata o vlastitim simptomima depresije varira kao i sposobnost da svojim liječnicima izraze zabrinutost zbog tih simptoma".Cilj ovog istraživanja bio je opisati osobna iskustva pacijenata prije i tijekom posjeta liječniku, kako bi se poboljšalo prepoznavanje i liječenje depresije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Istraživači su proveli kvalitativnu analizu podataka dobivenih od 116 osoba starosne dobi između 25 i 64 godine, s vlastitim ili indirektnim (preko rodbine ili bliskih prijatelja) iskustvom depresije, koji su bili uključeni u fokusne skupine u Rochesteru (New York), Austinu (Texas) i Sacramentu (Kalifornija).
48% ispitanika imalo je osobno iskustvo depresije, a 40% ih je uz osobno iskustvo imalo i člana obitelji ili prijatelja s depresijom.Sociodemografska raznolikost osigurana je pomoću strategija angažiranja susjedstva. Stopa odziva bila je 79%.
Multidisciplinarni tim osmislio je pitanja za ispitanike i usavršio ih kroz 3 pilotne fokusne skupine ispitujući "proživljena iskustva depresije" kod sudionika, njihova uvjerenja povezana s depresijom, utjecaj njihovih supružnika, te čimbenike koji su ih nagnali da potraže liječničku pomoć ili koji su ih od toga odvraćali.
U 12 fokusnih skupina, stratificiranih prema spolu i prihodima, istraživači su za kvalitativno analiziranje snimljenih zvučnih zapisa koristili metode kodiranja i uređivanja.Traženju liječničke pomoći zbog depresije prethodile su 3 faze: "spoznaja", "opisivanje problema" i "objašnjavanje uzroka".
Spoznaja, prepoznavanje kako nešto nije u redu, bilo je pod utjecajem pacijentove osobnosti i društvenih stavova.
Opisivanje problema bilo je pod utjecajem kolokvijalne upotrebe riječi "depresija", stigmi i nepodudaranja između osobnog iskustva depresije i njenih uskih kliničkih konceptualizacija.
Objašnjavanje uzroka je bilo pod utjecajem medija, procesa socijalizacije i društvenih odnosa."Fizičko-medicinska objašnjenja uzroka mogu izgledati kao da podupiru traženje liječničke pomoći, ali zapravo mogu imati i negativne posljedice", pišu autori studije.
"Druga objašnjenja (karakterološka, situacijska) su uobičajena i mogu služiti za pojačavanje ili smanjivanje pacijentova okrivljavanja sebe ili drugih.
Kako bi poboljšali prepoznavanje depresije, liječnici primarne zdravstvene zaštite trebaju obratiti pozornost na pacijentovo nejasno definiranje svojih zdravstvenih problema i heterogene simptome, pomoći mu opisati problem, te promicati objašnjenja koja se podudaraju s njegovim stvarnim iskustvima".Ograničenja ove studije uključuju selekcijsku pristranost, oslanjanje na pacijentovu tvrdnju o dijagnosticiranoj depresiji i nemogućnosti fokusnih skupina da prilikom istraživanja provedu i pojedinačne intervjue."Liječnici, obitelj, prijatelji i mediji mogu potaknuti ljude sa simptomima depresije da potraže pomoć pomažući im u pronalaženju riječi kojima bi opisali svoja iskustva i prenijeli ih svom liječniku", zaključuju autori studije. Liječnici bi također trebali zadržati višedimenzionalni pogled na depresiju, ne oslanjati se samo na uobičajene simptome, te uvjeriti pacijente da se depresija može izliječiti.
Izvor: Journal of General Internal Medicine
