Može li se PTSP spriječiti?
Terapija produženim izlaganjem i kognitivna terapija čine se vrlo učinkovitim kod pacijenata koji pokazuju simptome PTSP-a ubrzo nakon traume.
Studije o korištenju lijekova ili savjetovanja kako bi se spriječio post-traumatski stresni poremećaj (PTSP) kod traumatiziranih osoba dosad su pružale razočaravajuće rezultate, možda zbog razdoblja primjene intervencije ili zbog toga što su sudionici imali malu vjerojatnost za razvijanje PTSP-a (npr. nisu imali akutni stresni poremećaj).
Istraživači u Izraelu nasumično su podijelili 296 odraslih osoba koje su bile doživjele nesreće s motornim vozilima, terorističke napade ili druge traume za četiri tretmana tijekom 12 tjedana.
Sudionici su imali simptome PTSP-a, ali nisu ispunjavali kriterij njihovog trajanja za službenu dijagnozu (82% ih je ispunjavalo sve simptomatske kriterije).
Sudionici su mogli odbiti jedan ili dva tretmana.
Tretmani su bili produženo izlaganje (engl. prolonged exposure - PE - imaginativno i in vivo izlaganje te vježbe za kontrolu disanja - ravnomjernim dijafragmalnim disanjem), kognitivna terapija (engl. cognitive therapy - CT) usmjerena na traumu, dvostruko slijepa terapija lijekovima (20 mg escitaloprama ili placebo pilula dnevno) ili lista čekanja.
Nakon 5 mjeseci, sudionici koji su primali terapiju PE i CT imali su značajno manju vjerojatnost razvijanja PTSP-a (prevalencija 18% - 21%) u odnosu na sudionike koji su primali escitalopram, placebo ili su bili na listi čekanja (prevalencija 56% - 62%).
Pacijentima koji su bili na listi čekanja, a imali su izražene simptome, ponuđena je odgođena PE terapija nakon 5 mjeseci.
Nakon 9 mjeseci, prevalencija PTSP-a ostala je znatno viša uz escitalopram i placebo (42% - 47%), ali se je smanjila u skupini na listi čekanja na razinu iz skupina s terapijom PE i CT (21% - 23%).
Pacijenti sa samo nekim od osnovnih simptoma PTSP-a imali su jednako dobre rezultate bez obzira na skupinu u kojoj su se nalazili.
Dr. Steven Dubovsky, suradnički urednik časopisa "Journal Watch Psychiatry" komentirao je ovo istraživanje:
"Moglo bi se ustvrditi kako su ovi istraživači proučavali tretmane razvijajućeg PTSP-a, a ne sprječavanje PTSP-a u rizičnoj skupini ispitanika.
Ipak, čini se kako umjerena doza antidepresiva ne mijenja rizik za potpuno razvijanje PTSP-a i dovodi do lošijih rezultata nakon 9 mjeseci u odnosu na terapiju produženim izlaganjem i kognitivnu terapiju.
Terapije PE i CT čine se vrlo učinkovitima za primjenu kod kratkoročnih simptoma PTSP-a, ali se čini kako osobe s malim brojem simptoma PTSP-a ne trebaju ove intervencije.
Ubrzo nakon katastrofalnih događaja koji utječu na veliki broj osoba, osobama sa simptomima PTSP-a treba ponuditi terapiju produženim izlaganjem ili kognitivnu terapiju.
Ako su resursi ograničeni, tretman se može odgoditi kod nekih osoba (npr. onih koji to još ne žele), uz napomenu da kasniji tretman djeluje, ali odgađa početak oporavka".
Izvor: Journal Watch Psychiatry
Studije o korištenju lijekova ili savjetovanja kako bi se spriječio post-traumatski stresni poremećaj (PTSP) kod traumatiziranih osoba dosad su pružale razočaravajuće rezultate, možda zbog razdoblja primjene intervencije ili zbog toga što su sudionici imali malu vjerojatnost za razvijanje PTSP-a (npr. nisu imali akutni stresni poremećaj).
Istraživači u Izraelu nasumično su podijelili 296 odraslih osoba koje su bile doživjele nesreće s motornim vozilima, terorističke napade ili druge traume za četiri tretmana tijekom 12 tjedana.
Sudionici su imali simptome PTSP-a, ali nisu ispunjavali kriterij njihovog trajanja za službenu dijagnozu (82% ih je ispunjavalo sve simptomatske kriterije).
Sudionici su mogli odbiti jedan ili dva tretmana.
Tretmani su bili produženo izlaganje (engl. prolonged exposure - PE - imaginativno i in vivo izlaganje te vježbe za kontrolu disanja - ravnomjernim dijafragmalnim disanjem), kognitivna terapija (engl. cognitive therapy - CT) usmjerena na traumu, dvostruko slijepa terapija lijekovima (20 mg escitaloprama ili placebo pilula dnevno) ili lista čekanja.
Nakon 5 mjeseci, sudionici koji su primali terapiju PE i CT imali su značajno manju vjerojatnost razvijanja PTSP-a (prevalencija 18% - 21%) u odnosu na sudionike koji su primali escitalopram, placebo ili su bili na listi čekanja (prevalencija 56% - 62%).
Pacijentima koji su bili na listi čekanja, a imali su izražene simptome, ponuđena je odgođena PE terapija nakon 5 mjeseci.
Nakon 9 mjeseci, prevalencija PTSP-a ostala je znatno viša uz escitalopram i placebo (42% - 47%), ali se je smanjila u skupini na listi čekanja na razinu iz skupina s terapijom PE i CT (21% - 23%).
Pacijenti sa samo nekim od osnovnih simptoma PTSP-a imali su jednako dobre rezultate bez obzira na skupinu u kojoj su se nalazili.
Dr. Steven Dubovsky, suradnički urednik časopisa "Journal Watch Psychiatry" komentirao je ovo istraživanje:
"Moglo bi se ustvrditi kako su ovi istraživači proučavali tretmane razvijajućeg PTSP-a, a ne sprječavanje PTSP-a u rizičnoj skupini ispitanika.
Ipak, čini se kako umjerena doza antidepresiva ne mijenja rizik za potpuno razvijanje PTSP-a i dovodi do lošijih rezultata nakon 9 mjeseci u odnosu na terapiju produženim izlaganjem i kognitivnu terapiju.
Terapije PE i CT čine se vrlo učinkovitima za primjenu kod kratkoročnih simptoma PTSP-a, ali se čini kako osobe s malim brojem simptoma PTSP-a ne trebaju ove intervencije.
Ubrzo nakon katastrofalnih događaja koji utječu na veliki broj osoba, osobama sa simptomima PTSP-a treba ponuditi terapiju produženim izlaganjem ili kognitivnu terapiju.
Ako su resursi ograničeni, tretman se može odgoditi kod nekih osoba (npr. onih koji to još ne žele), uz napomenu da kasniji tretman djeluje, ali odgađa početak oporavka".
Izvor: Journal Watch Psychiatry
