Mjerenje tlaka kod liječnika i dijagnosticiranje hipertenzije
Mjerenja krvnog tlaka kod liječnika ili kod kuće daleko su manje točna u odnosu na kontinuirana mjerenja.
Većina liječnika oslanja se na mjerenje krvnog tlaka kod kuće ili kod liječnika za dijagnosticiranje hipertenzije.
Međutim, nejasno je jesu li takva mjerenja točna.
U novom sustavnom pregledu i meta-analizi 20 istraživanja koja su uključivala 5.700 pacijenata, britanski istraživači su utvrdili koliko su mjerenja tlaka kod kuće i kod liječnika bila pouzdana za dijagnosticiranje hipertenzije.
Dnevna kontinuirana mjerenja tlaka bila su referentni standard.
Istraživanja su se razlikovala u broju mjerenja tlaka kontinuirano (24-111), kod liječnika (2-18) i kod kuće (18-56).
U usporedbi s prosječnim dnevnim vrijednostima dobivenih kontinuiranim mjerenjem od preko 135/85 mm Hg za dijagnosticiranje hipertenzije (referentni standard), prosječne vrijednosti dobivene kod liječnika od preko 140/90 mm Hg imale su osjetljivost od 75% i specifičnost od 75%, a prosječne vrijednosti dobivene kod kuće od preko 135/85 mm Hg imale su osjetljivost od 86% i specifičnost od 62%.
Kako često su te razlike utjecale na kliničku točnost ovisilo je o prevalenciji hipertenzije.
Ako bi prevalencija iznosila 10% (npr. kod pacijenata mlađih od 40 god.), samo bi jedna od četiri dijagnoze hipertenzije temeljene na mjerenju tlaka kod liječnika bila točna, dok bi kod prevalencije od 50% (npr. kod pacijenata starijih od 65 god.) tri od četiri dijagnoze hipertenzije bile točne.
Dr. Paul S. Mueller, suradnički urednik časopisa "Journal Watch General Medicine", prokomentirao je ovaj sustavni pregled i meta-analizu:
"Ovi rezultati imaju važne implikacije: Mnogi ljudi s dijagnosticiranom hipertenzijom zapravo nemaju hipertenziju, pogotovo ako su dijagnoze temeljene na mjerenjima tlaka kod liječnika ("hipertenzija bijele kute").
Istraživači sugeriraju korištenje mjerenja krvnog tlaka kod liječnika ili kod kuće za probir na hipertenziju, za čime bi slijedilo kontinuirano mjerenje tlaka radi dijagnosticiranja hipertenzije, kako bi se izbjegle nepotrebne antihipertenzivne terapije".
Izvor: Journal Watch General Medicine
Većina liječnika oslanja se na mjerenje krvnog tlaka kod kuće ili kod liječnika za dijagnosticiranje hipertenzije.
Međutim, nejasno je jesu li takva mjerenja točna.
U novom sustavnom pregledu i meta-analizi 20 istraživanja koja su uključivala 5.700 pacijenata, britanski istraživači su utvrdili koliko su mjerenja tlaka kod kuće i kod liječnika bila pouzdana za dijagnosticiranje hipertenzije.
Dnevna kontinuirana mjerenja tlaka bila su referentni standard.
Istraživanja su se razlikovala u broju mjerenja tlaka kontinuirano (24-111), kod liječnika (2-18) i kod kuće (18-56).
U usporedbi s prosječnim dnevnim vrijednostima dobivenih kontinuiranim mjerenjem od preko 135/85 mm Hg za dijagnosticiranje hipertenzije (referentni standard), prosječne vrijednosti dobivene kod liječnika od preko 140/90 mm Hg imale su osjetljivost od 75% i specifičnost od 75%, a prosječne vrijednosti dobivene kod kuće od preko 135/85 mm Hg imale su osjetljivost od 86% i specifičnost od 62%.
Kako često su te razlike utjecale na kliničku točnost ovisilo je o prevalenciji hipertenzije.
Ako bi prevalencija iznosila 10% (npr. kod pacijenata mlađih od 40 god.), samo bi jedna od četiri dijagnoze hipertenzije temeljene na mjerenju tlaka kod liječnika bila točna, dok bi kod prevalencije od 50% (npr. kod pacijenata starijih od 65 god.) tri od četiri dijagnoze hipertenzije bile točne.
Dr. Paul S. Mueller, suradnički urednik časopisa "Journal Watch General Medicine", prokomentirao je ovaj sustavni pregled i meta-analizu:
"Ovi rezultati imaju važne implikacije: Mnogi ljudi s dijagnosticiranom hipertenzijom zapravo nemaju hipertenziju, pogotovo ako su dijagnoze temeljene na mjerenjima tlaka kod liječnika ("hipertenzija bijele kute").
Istraživači sugeriraju korištenje mjerenja krvnog tlaka kod liječnika ili kod kuće za probir na hipertenziju, za čime bi slijedilo kontinuirano mjerenje tlaka radi dijagnosticiranja hipertenzije, kako bi se izbjegle nepotrebne antihipertenzivne terapije".
Izvor: Journal Watch General Medicine
