Duhovna uvjerenja i ovisnost o alkoholu
Promjene u vjerovanjima tijekom 6 mjeseci predskazale su kasnije smanjenje ovisnosti o alkoholu.
Psihološko liječenje obično priznaje vjerska i duhovna uvjerenja, ali možda ne utječe izravno na njih.
Novo istraživanje tijekom kojega su praćene 364 osobe (prosječne starosne dobi od 44 godine) ovisne o alkoholu istraživalo je pitanje jesu li promjene u duhovnosti i religioznosti nakon 6 mjeseci u korelaciji s pijenjem alkohola nakon 9 mjeseci.
Mjerenja težine alkoholizma uključivala su postotak dana apstiniranja, postotak dana teškog opijanja, prosječnu količinu popijenih alkoholnih pića tijekom dana opijanja te broj dana proteklih nakon dana ispijanja posljednjeg alkoholnog pića.
Mjerenja duhovnosti i religioznosti sudionika uključivala su privatnu praksu (primjerice molitvu, meditaciju, te čitanje religioznih tekstova), dnevna duhovna iskustva, osjećaj smisla i svrhe života, vjerska uvjerenja, opraštanje prema sebi i drugima te pozitivna i negativna vjerska iskustva (npr. osjećaj da ih Bog čuva ili kažnjava).
93 sudionika istraživanja su bili neliječeni alkoholičari iz opće populacije, a ostali su uključeni u istraživanje iz dvije klinike za izvanbolničko liječenje i iz jednog programa za nadzirano odvikavanja od alkohola.
Bez obzira jesu li sudionici bili uključeni u program liječenja ovisnosti o alkoholu ili ne, njihova uvjerenja, dnevna duhovna iskustva, privatna praksa duhovnosti i religioznosti, opraštanje sebi i drugima te smisao života bili su poboljšani nakon 6 mjeseci, a negativna vjerska iskustva su bila smanjena.
Nakon prilagodbe za korištenje alkohola i uključenost u program odvikavanja u zajednici liječenih alkoholičara na početku istraživanja, povećanje samoopraštanja i privatne prakse duhovnosti i religioznosti nakon 6 mjeseci predskazalo je poboljšanje svih mjerenja težine alkoholizma nakon 9 mjeseci.
Povećanje broja dnevnih duhovnih iskustava i poboljšanje osjećaja smisla u životu te smanjenje broja negativnih vjerskih iskustava predskazalo je smanjenje u većini točaka mjerenja težine alkoholizma.
Dr. Steven Dubovsky, suradnički urednik časopisa "Journal Watch Psychiatry", komentirao je ovo istraživanje:
"U istraživanju koje je uključivalo i osobe koji nisu bili uključene u program odvikavanja, učenje kako opraštati sebi, kako moliti te kako prestati misliti da ih Bog kažnjava, predskazalo je smanjenje težine alkoholizma i broja slučajeva teškog opijanja.
Ovi rezultati dogodili su se čak i kod sudionika koji nisu bili uključeni u program odvikavanja u zajednici liječenih alkoholičara (koji naglašava duhovnost).
Važno je poštivati i, kada je to prikladno, poticati vjersku i duhovnu praksu, kada liječimo pacijente s alkoholizmom ili možda i drugim kroničnim poremećajima".
Izvor: Journal Watch Psychiatry
Psihološko liječenje obično priznaje vjerska i duhovna uvjerenja, ali možda ne utječe izravno na njih.
Novo istraživanje tijekom kojega su praćene 364 osobe (prosječne starosne dobi od 44 godine) ovisne o alkoholu istraživalo je pitanje jesu li promjene u duhovnosti i religioznosti nakon 6 mjeseci u korelaciji s pijenjem alkohola nakon 9 mjeseci.
Mjerenja težine alkoholizma uključivala su postotak dana apstiniranja, postotak dana teškog opijanja, prosječnu količinu popijenih alkoholnih pića tijekom dana opijanja te broj dana proteklih nakon dana ispijanja posljednjeg alkoholnog pića.
Mjerenja duhovnosti i religioznosti sudionika uključivala su privatnu praksu (primjerice molitvu, meditaciju, te čitanje religioznih tekstova), dnevna duhovna iskustva, osjećaj smisla i svrhe života, vjerska uvjerenja, opraštanje prema sebi i drugima te pozitivna i negativna vjerska iskustva (npr. osjećaj da ih Bog čuva ili kažnjava).
93 sudionika istraživanja su bili neliječeni alkoholičari iz opće populacije, a ostali su uključeni u istraživanje iz dvije klinike za izvanbolničko liječenje i iz jednog programa za nadzirano odvikavanja od alkohola.
Bez obzira jesu li sudionici bili uključeni u program liječenja ovisnosti o alkoholu ili ne, njihova uvjerenja, dnevna duhovna iskustva, privatna praksa duhovnosti i religioznosti, opraštanje sebi i drugima te smisao života bili su poboljšani nakon 6 mjeseci, a negativna vjerska iskustva su bila smanjena.
Nakon prilagodbe za korištenje alkohola i uključenost u program odvikavanja u zajednici liječenih alkoholičara na početku istraživanja, povećanje samoopraštanja i privatne prakse duhovnosti i religioznosti nakon 6 mjeseci predskazalo je poboljšanje svih mjerenja težine alkoholizma nakon 9 mjeseci.
Povećanje broja dnevnih duhovnih iskustava i poboljšanje osjećaja smisla u životu te smanjenje broja negativnih vjerskih iskustava predskazalo je smanjenje u većini točaka mjerenja težine alkoholizma.
Dr. Steven Dubovsky, suradnički urednik časopisa "Journal Watch Psychiatry", komentirao je ovo istraživanje:
"U istraživanju koje je uključivalo i osobe koji nisu bili uključene u program odvikavanja, učenje kako opraštati sebi, kako moliti te kako prestati misliti da ih Bog kažnjava, predskazalo je smanjenje težine alkoholizma i broja slučajeva teškog opijanja.
Ovi rezultati dogodili su se čak i kod sudionika koji nisu bili uključeni u program odvikavanja u zajednici liječenih alkoholičara (koji naglašava duhovnost).
Važno je poštivati i, kada je to prikladno, poticati vjersku i duhovnu praksu, kada liječimo pacijente s alkoholizmom ili možda i drugim kroničnim poremećajima".
Izvor: Journal Watch Psychiatry
