Alternativna medicina - alternativa ili ne?
"Što savjetujete pacijentima koji su zainteresirani za komplementarne ili alternativne terapije?", pitanje je koje je na Medscape-ovoj liječničkoj mailing listi za raspravu postavio jedan neurolog, ističući nedavno istraživanje koje nije pokazalo koristi od kranijalne osteopatije kod djece sa cerebralnom paralizom.
Rasprava koja je uslijedila pokazala je velike suprotnosti u stavovima i praksi liječnika kada se radi o tretmanima koji spadaju izvan znanstvenog okvira.
Neki liječnici žustro su se usprotivili alternativnim pristupima.
Nekolicina ih je praktičare alternativne medicine nazvala nadriliječnicima.
Jedan onkolog je napisao:
"Pacijentima govorim da postoji mnogo dokaza da gotovo niti jedna vrsta neznanstvenih terapija (dodaci prehrani, komplementarne i alternativne terapije) ne pruža rezultate, ali su skupe".
Liječnik opće prakse iz Singapura se složio:
"Oni pacijenti koji koriste alternativne terapije rade to iz slijepog uvjerenja.
Svaki pokušaj da ih se od toga odgovori je poput razgovora sa zidom.
Nemoguće ih je odgovoriti jer se tu više ne radi o racionalnom razmišljanju, nego o osobnom uvjerenju".
Jedan onkolog je dodao:
"Moji pacijenti oboljeli od raka u terminalnoj fazi često dolaze sa svojim "prijedlozima" za liječenje i mnogi tvrde kako znaju da vlada ili osiguravajuće kuće ili tko zna tko skriva ove "lijekove" od javnosti.
Naravno, ti "tretmani" su obično potpuno izvan pameti...
Svima im kažem neka pokušaju, ali neka obavezno navrate u moju ordinaciju nakon godinu dana da vidim je li im pomoglo.
Do sada nitko nije poživio toliko dugo".
No, neki kolege nisu se složili s ovim odbacivanjima alternativne medicine.
"Čemu ovako usko razmišljanje?", pitao je jedan liječnik opće prakse.
"Pokušavamo riješiti medicinske zagonetke.
Trebali bismo željeti koristiti svaku dostupnu opciju.
Kad biste znali kako detaljno razumijevanje biokemije, endokrinologije, genetike i imunologije posjeduju i koriste dobro obučeni naturopati (primjerice)… možda biste se malo posramili".
Specijalist za plućne bolesti složio se s ovakvim razmišljanjem i napisao:
"Pozdravljam ovu priliku za suradnju i pružanje nečega što će biti sinergijski korisno za pacijente o kojima skrbim".
Različiti liječnici nadovezali su se na ovu temu, a nekolicina ih je istaknula prastaro porijeklo nekih biljnih lijekova:
"Mnoge velike i drevne civilizacije poznaju sigurne i učinkovite prirodne tretmane za razne bolesti.
Lijekovi razvijeni u Petrijevoj zdjelici nisu jedino rješenje", napisao je jedan onkolog.
Jedan specijalist za alergije pokušao je umanjiti ovu strast za starinskim i organskim metodama napisavši:
"Što se tiče prirodnih lijekova, obično podsjećam svoje pacijente da samo zato što su prirodni nisu nužno i sigurni za korištenje".
Drugi se nisu pokolebali.
Jedan liječnik opće prakse je istaknuo:
"Komplementarna medicina je ovdje i ne trebamo je ignorirati, a biljni lijekovi su zapravo preteča mnogih naših najvažnijih lijekova, pa ako liječnik govori da su biljni lijekovi opasni, on možda samo pokazuje svoje neznanje".
"Pitam se može li ono što se danas smatra alternativnim sutra postati standardnom praksom", komentirao je jedan patolog.
Mnogi liječnici koji su se izjasnili protiv alternativnog liječenja izvijestili su kako pacijenti njihove savjete često zanemaruju.
Jedan onkolog tako je napisao da njegova upozorenja pacijentima o opasnostima netradicionalne medicine često nisu imala učinka:
"Naravno, pacijenti svejedno učine po svom".
Drugi liječnici naveli su svoja razmišljanja o uzrocima takvog ponašanja pacijenata i za to djelomice okrivili suvremenu medicinsku praksu.
Jedan liječnik je napisao:
"Liječnici su se toliko udaljili od izravne skrbi za svoje pacijente da su pacijenti sami počeli tražiti informacije o liječenju i lijekovima na drugim stranama.
Medicina je dosegla točku u kojoj pacijenti samostalno dijagnosticiraju svoje stanje putem interneta i posjećuju različite pružatelje usluga koji provode vrijeme s njima, sjede, slušaju i jednostavno priznaju njihovu vlastitu ljudskost".
Jedan internist je dodao:
"Otkrio sam da su mnogi pacijenti u potrazi za "lijekovima" alternativne medicine nezadovoljni sa svojom trenutačnom terapijom.
Lijekovi su preskupi, imaju neugodne nuspojave i pružaju slabije rezultate od optimalnih".
Druga tema koje su se dotaknuli liječnici bila je o neporecivoj učinkovitosti placeba.
"Placebo je toliko učinkovit da gotovo svako kliničko istraživanje mora uključivati placebo skupinu za usporedbu s ostalim skupinama ispitanika.
Ono što ne uzimamo u obzir jest da ako pacijent reagira na placebo smanjivanjem simptoma i znakova bolesti, to mora biti zbog postojanja mehanizma samoozdravljenja.
Upitamo li se, ako pacijent ima mehanizam za samoozdravljenje, kako on funkcionira?
Ili, ako pacijent ima mehanizam za samoozdravljenje, zašto ga ne koristi sam, bez tuđe pomoći?
Ne postavljamo takva pitanja, a to predstavlja veliki nemar", napisao je jedan anesteziolog.
"Placebo učinak mogao bi biti način dijagnosticiranja određene bolesti - u redu!
Ali može biti opasno ako placebo postane način liječenja umjesto pravoga lijeka", uzvratio je jedan neurokirurg.
Jedan anesteziolog je istaknuo:
"Ako liječnik zna da je terapija placebo, ali se pretvara da je pravi lijek, to je prijevara".
Anketa uz raspravu pokazala je da 31% liječnika sudionika rasprave podržava korištenje alternativnih načina liječenja od strane svojih pacijenata.
Samo 18% ih je bilo potpuno protiv alternativne medicine, a 38% ih se odlučilo za opciju informiranja pacijenata o tome kako postoji malo dokaza i za i protiv alternativne medicine, te im ostavljaju slobodan izbor.
Vrlo je vjerojatno da će ovo ostati otvoreno pitanje među liječnicima, jer ih je malo koji su se uključili u raspravu a da su se činili spremnim promijeniti mišljenje zbog protuargumenata.
Sve dok postoje zainteresirani pacijenti, alternativna medicina sama po sebi neće nestati.
Izvor: Medscape.com
Rasprava koja je uslijedila pokazala je velike suprotnosti u stavovima i praksi liječnika kada se radi o tretmanima koji spadaju izvan znanstvenog okvira.
Neki liječnici žustro su se usprotivili alternativnim pristupima.
Nekolicina ih je praktičare alternativne medicine nazvala nadriliječnicima.
Jedan onkolog je napisao:
"Pacijentima govorim da postoji mnogo dokaza da gotovo niti jedna vrsta neznanstvenih terapija (dodaci prehrani, komplementarne i alternativne terapije) ne pruža rezultate, ali su skupe".
Liječnik opće prakse iz Singapura se složio:
"Oni pacijenti koji koriste alternativne terapije rade to iz slijepog uvjerenja.
Svaki pokušaj da ih se od toga odgovori je poput razgovora sa zidom.
Nemoguće ih je odgovoriti jer se tu više ne radi o racionalnom razmišljanju, nego o osobnom uvjerenju".
Jedan onkolog je dodao:
"Moji pacijenti oboljeli od raka u terminalnoj fazi često dolaze sa svojim "prijedlozima" za liječenje i mnogi tvrde kako znaju da vlada ili osiguravajuće kuće ili tko zna tko skriva ove "lijekove" od javnosti.
Naravno, ti "tretmani" su obično potpuno izvan pameti...
Svima im kažem neka pokušaju, ali neka obavezno navrate u moju ordinaciju nakon godinu dana da vidim je li im pomoglo.
Do sada nitko nije poživio toliko dugo".
No, neki kolege nisu se složili s ovim odbacivanjima alternativne medicine.
"Čemu ovako usko razmišljanje?", pitao je jedan liječnik opće prakse.
"Pokušavamo riješiti medicinske zagonetke.
Trebali bismo željeti koristiti svaku dostupnu opciju.
Kad biste znali kako detaljno razumijevanje biokemije, endokrinologije, genetike i imunologije posjeduju i koriste dobro obučeni naturopati (primjerice)… možda biste se malo posramili".
Specijalist za plućne bolesti složio se s ovakvim razmišljanjem i napisao:
"Pozdravljam ovu priliku za suradnju i pružanje nečega što će biti sinergijski korisno za pacijente o kojima skrbim".
Različiti liječnici nadovezali su se na ovu temu, a nekolicina ih je istaknula prastaro porijeklo nekih biljnih lijekova:
"Mnoge velike i drevne civilizacije poznaju sigurne i učinkovite prirodne tretmane za razne bolesti.
Lijekovi razvijeni u Petrijevoj zdjelici nisu jedino rješenje", napisao je jedan onkolog.
Jedan specijalist za alergije pokušao je umanjiti ovu strast za starinskim i organskim metodama napisavši:
"Što se tiče prirodnih lijekova, obično podsjećam svoje pacijente da samo zato što su prirodni nisu nužno i sigurni za korištenje".
Drugi se nisu pokolebali.
Jedan liječnik opće prakse je istaknuo:
"Komplementarna medicina je ovdje i ne trebamo je ignorirati, a biljni lijekovi su zapravo preteča mnogih naših najvažnijih lijekova, pa ako liječnik govori da su biljni lijekovi opasni, on možda samo pokazuje svoje neznanje".
"Pitam se može li ono što se danas smatra alternativnim sutra postati standardnom praksom", komentirao je jedan patolog.
Mnogi liječnici koji su se izjasnili protiv alternativnog liječenja izvijestili su kako pacijenti njihove savjete često zanemaruju.
Jedan onkolog tako je napisao da njegova upozorenja pacijentima o opasnostima netradicionalne medicine često nisu imala učinka:
"Naravno, pacijenti svejedno učine po svom".
Drugi liječnici naveli su svoja razmišljanja o uzrocima takvog ponašanja pacijenata i za to djelomice okrivili suvremenu medicinsku praksu.
Jedan liječnik je napisao:
"Liječnici su se toliko udaljili od izravne skrbi za svoje pacijente da su pacijenti sami počeli tražiti informacije o liječenju i lijekovima na drugim stranama.
Medicina je dosegla točku u kojoj pacijenti samostalno dijagnosticiraju svoje stanje putem interneta i posjećuju različite pružatelje usluga koji provode vrijeme s njima, sjede, slušaju i jednostavno priznaju njihovu vlastitu ljudskost".
Jedan internist je dodao:
"Otkrio sam da su mnogi pacijenti u potrazi za "lijekovima" alternativne medicine nezadovoljni sa svojom trenutačnom terapijom.
Lijekovi su preskupi, imaju neugodne nuspojave i pružaju slabije rezultate od optimalnih".
Druga tema koje su se dotaknuli liječnici bila je o neporecivoj učinkovitosti placeba.
"Placebo je toliko učinkovit da gotovo svako kliničko istraživanje mora uključivati placebo skupinu za usporedbu s ostalim skupinama ispitanika.
Ono što ne uzimamo u obzir jest da ako pacijent reagira na placebo smanjivanjem simptoma i znakova bolesti, to mora biti zbog postojanja mehanizma samoozdravljenja.
Upitamo li se, ako pacijent ima mehanizam za samoozdravljenje, kako on funkcionira?
Ili, ako pacijent ima mehanizam za samoozdravljenje, zašto ga ne koristi sam, bez tuđe pomoći?
Ne postavljamo takva pitanja, a to predstavlja veliki nemar", napisao je jedan anesteziolog.
"Placebo učinak mogao bi biti način dijagnosticiranja određene bolesti - u redu!
Ali može biti opasno ako placebo postane način liječenja umjesto pravoga lijeka", uzvratio je jedan neurokirurg.
Jedan anesteziolog je istaknuo:
"Ako liječnik zna da je terapija placebo, ali se pretvara da je pravi lijek, to je prijevara".
Anketa uz raspravu pokazala je da 31% liječnika sudionika rasprave podržava korištenje alternativnih načina liječenja od strane svojih pacijenata.
Samo 18% ih je bilo potpuno protiv alternativne medicine, a 38% ih se odlučilo za opciju informiranja pacijenata o tome kako postoji malo dokaza i za i protiv alternativne medicine, te im ostavljaju slobodan izbor.
Vrlo je vjerojatno da će ovo ostati otvoreno pitanje među liječnicima, jer ih je malo koji su se uključili u raspravu a da su se činili spremnim promijeniti mišljenje zbog protuargumenata.
Sve dok postoje zainteresirani pacijenti, alternativna medicina sama po sebi neće nestati.
Izvor: Medscape.com
